konvolut
Sueco[editar]
konvolut | |
pronunciación (AFI) | [kɔnvɔˈlʉːt] [kɔnvʊˈlʉːt] |
Etimología 1[editar]
Del latín convolutum.
Sustantivo[editar]
Singular | Plural | |||
---|---|---|---|---|
Indefinido | Definido | Indefinido | Definido | |
Nominativo | konvolut | konvolutet | konvolut | konvoluten |
Genitivo | konvoluts | konvolutets | konvoluts | konvolutens |